Podrška višejezičnoj komunikaciji u skrbi za demenciju

Osobe koje govore više jezika mogu komunicirati drugačije kako demencija mijenja njihovu sposobnost pronalaženja riječi ili razumijevanja. Neke osobe počnu koristiti jezik koji su naučile ranije; druge ne. Najkorisniji prvi korak jest pitati koji jezik osobi sada najviše odgovara, a zatim slijediti njezin primjer.

Alzheimer’s Society navodi da se jezične sklonosti mogu razlikovati i predlaže korištenje jezika kojim se osoba obično služi. Alzheimer’s Association također navodi povratak maternjem jeziku kao jednu od mogućih promjena u komunikaciji. Te se promjene ne događaju svima i ne govore u kojoj je fazi osoba.

Koji jezik trebam koristiti?

Pitajte osobu kojim jezikom želi razgovarati u ovom trenutku. Njezina se sklonost može mijenjati ovisno o temi, okruženju ili dobu dana. Ako promijeni jezik, nemojte to doživljavati kao ispit niti inzistirati da nastavi jezikom koji vi razumijete.

Ako govorite jezik koji osoba preferira, koristite poznate riječi i ostavite joj vrijeme za odgovor. Ako znate samo nekoliko riječi, budite iskreni i uz to se služite gestama, predmetima ili slikama. Smjernice Alzheimer’s Society o jeziku napominju da se jezične sposobnosti mogu razlikovati iz dana u dan te da na njih mogu utjecati umor, bol ili bolest.

Što može pomoći u svakodnevnom razgovoru?

Imajte na umu uobičajene savjete za komunikaciju i dodajte podršku koja odgovara jeziku osobe:

• Koristite poznate riječi i imena. Pitajte osobu ili nekoga kome vjeruje koje riječi koristi za svakodnevne predmete, članove obitelji i rutine.
• Pokazujte, a ne samo govorite. Uputite na šalicu, pokažite dvije mogućnosti ili upotrijebite poznatu fotografiju ili predmet. Gesta može pomoći kada je pravu riječ teško pronaći.
• Pričekajte. Dajte osobi vremena da posluša i odgovori. Nemojte dovršavati svaku rečenicu niti ponavljati pitanje na nekoliko jezika odjednom.
• Zadržite se na jednoj misli. Dugo objašnjenje može biti teško na bilo kojem jeziku. Upotrijebite kratku rečenicu, zastanite, a zatim provjerite želi li osoba čuti više.
• Provjerite sluh i vid. Naočale, slušna pomagala, dobro osvjetljenje i mirno okruženje mogu olakšati praćenje jezika.

Ako osoba radije čita, pitajte jesu li važne pisane informacije dostupne na njezinu jeziku. Nemojte se oslanjati na automatski prijevod za liječničku odluku, pristanak ili upute o uzimanju lijekova; važne informacije provjerite s pružateljem skrbi.

Što ako ne govorim jezik koji osoba preferira?

Pitajte bi li osoba željela da joj se u uobičajenom razgovoru pridruži dvojezični prijatelj ili član obitelji kome vjeruje. Nemojte pretpostaviti da osoba želi da netko drugi prevodi umjesto nje; možda joj više odgovaraju geste, slike ili neki drugi jezik koji oboje razumiju.

Za liječnički pregled ili drugi razgovor u kojem su potrebne precizne informacije, unaprijed nazovite ordinaciju ili službu skrbi. Recite koji jezik osoba preferira i raspitajte se koje su mogućnosti jezične podrške dostupne. Ministarstvo zdravstva i socijalnih službi SAD-a objašnjava da članovi obitelji i prijatelji možda neće moći točno prenijeti važne zdravstvene informacije; služba može objasniti svoje mogućnosti i lokalne uvjete. Osoba može odabrati želi li da netko bude uz nju, dok pružatelj usluge dogovara potrebnu jezičnu pomoć.

Tijekom posjeta izravno se obraćajte osobi i ostavite vrijeme da tumač progovori. Provjerite razumije li osoba pitanje i ima li priliku odgovoriti vlastitim riječima. Ako joj pružate podršku, dodajte kontekst samo ako to ona želi.

Kada trebam potražiti liječnički savjet?

Teškoće s jezikom mogu se s vremenom mijenjati, ali nagla promjena je nešto drugo. NHS savjetuje da se odmah potraži liječnička pomoć kada osoba iznenada postane zbunjena. Nemojte pretpostaviti da je nagli gubitak sposobnosti komunikacije jednostavno dio demencije. Ako osoba iznenada postane zbunjena, jako se oslabi ili je teško probuditi, obratite se lokalnim hitnim službama.

Za postupne promjene zabilježite što primjećujete i zatražite savjet od liječnika osobe. Zapišite kojim se jezikom koristila, što joj je pomoglo u komunikaciji te je li bila umorna ili bolesna. To je opis za razgovor, a ne dijagnoza. Naš vodič za posjet liječniku može vam pomoći u pripremi pitanja.

Što mogu reći drugim osobama koje pomažu?

Uz pristanak osobe, vodite kratku bilješku za osobe koje ona želi uključiti. U njoj može pisati koji jezik ili dijalekt osoba preferira za govor i čitanje, koje poznate riječi ili imena koristi te što joj pomaže da prati razgovor. Pitajte želi li da određene osobe budu uključene u preglede ili obavijesti o skrbi. Izbjegavajte bilježiti privatne pojedinosti koje nisu potrebne za podršku i recite osobi tko može vidjeti bilješku. Bilješka o jeziku pomaže ljudima da ugodnije započnu razgovor; ona ne zamjenjuje tumača u složenom zdravstvenom razgovoru.

Kako mogu podržati odabire osobe?

Jezik je dio načina na koji se osoba povezuje s drugima, ali nije sve što ona jest. Pitajte o njezinim rutinama, interesima, sklonostima pri čitanju i ljudima koje želi uključiti. Ako osoba pristane, zapišite korisne riječi ili izraze za druge osobe koje pružaju podršku i objasnite im kako ih koristiti. Bilješke držite privatnima i dijelite samo ono što je osoba pristala podijeliti.

Nemojte inzistirati da osoba vježba, prevodi drugima ili dokazuje što razumije. Neki razgovori mogu biti lakši na jednom jeziku, a drugi na drugom. Udobnost, privatnost i odabiri osobe važniji su od držanja samo jednog jezika.

Naši savjeti za komunikaciju obuhvaćaju jednostavno izražavanje, slušanje i korištenje slika. Za pomoć u planiranju nakon postavljanja dijagnoze pogledajte prve korake nakon dijagnoze demencije.