Kad osoba s demencijom stalno traži da ide kući

„Želim kući.“ Mnogim obiteljima to je jedna od najtežih rečenica za slušanje, osobito kad je osoba o kojoj brinete sjedi u vlastitoj dnevnoj sobi. To je česta pojava, može se javiti u bilo kojoj fazi demencije i postoje mirni, praktični načini kako odgovoriti. Ova stranica objašnjava što te riječi često znače, što reći, koje aktivnosti mogu pomoći u tom trenutku i kako ostati sigurni.

Zašto osoba s demencijom stalno traži da ide kući?

Obično je „dom“ više osjećaj nego mjesto. Alzheimerovo društvo to opisuje kao osjećaj udobnosti i sigurnosti ili dom iz prošlosti, a ne samu kuću. Demencija može poznate sobe učiniti stranima, a osoba se može osjećati kao da živi u ranijem razdoblju života, kad je dom bila kuća iz djetinjstva ili mjesto gdje je odgajala djecu.

Te riječi također mogu biti znak da nešto drugo nije u redu: gladni su, žedni su, trebaju na toalet, boli ih nešto, previše im je vruće ili hladno, umorni su, usamljeni, uplašeni ili preplavljeni bukom. Nacionalni institut za starenje navodi bol, buku, usamljenost, promjene u rutini i lijekove među uzrocima uznemirenosti.

Što reći kad traže da idu kući?

Odgovorite na osjećaj, a ne na riječi. Family Caregiver Alliance savjetuje da ne pokušavate uvjeriti osobu da griješi: njihovi osjećaji su stvarni, pa najprije odgovorite utjehom i uvjeravanjem, a zatim nježno preusmjerite.

Fraze koje često pomažu:

• Imenujte osjećaj. „Zvuči kao da Vam nedostaje dom.“
• Uvjerite ih. „Ovdje ste na sigurnom, a ja ostajem s Vama.“ Alzheimerova udruga predlaže jednostavne riječi „Ovdje ste na sigurnom“.
• Potaknite sjećanja. „Ispričajte mi o svom domu. Kakva je bila vaša kuhinja?“ Pitanja o dalekoj prošlosti obično su ugodnija od pitanja o danas.
• Ponudite nešto zajedno. „Popijmo prvo čaj“ ili „Pomozite mi s ovim ručnicima?“

Topao ton i ruka na ruci, ako vole dodir, mogu reći više od riječi.

Čega se kloniti?

• Svađanja ili objašnjavanja. „Sad ovdje živite“ ili „Ovo je vaš dom već 40 godina“ traži od njih da prihvate nešto što im demencija otežava, a može zvučati kao da su u krivu.
• Ispitivanja. „Zar se ne sjećate?“ ili „Koja je adresa?“ stvara pritisak.
• Blokiranje vrata iz ljutnje. Ako krenu van, ostanite mirni i prošećite s njima. Kratka šetnja zajedno često smiri želju za odlaskom.
• Žurbe. Dajte im vremena da pričaju o domu prije nego što promijenite temu.

Aktivnosti koje mogu pomoći u tom trenutku

Nakon što priznate osjećaj, mirna, poznata aktivnost može preusmjeriti pažnju bez odbacivanja tog osjećaja.

1. Pogledajte fotografije doma i obitelji. Listajte stranice i komentirajte („Pogledajte taj vrt“), umjesto da postavljate pitanja. Na telefonu ili tabletu, Parovi fotografija pretvaraju Vaše vlastite obiteljske fotografije u nježnu igru uparivanja, a fotografije ostaju na Vašem uređaju.
2. Razgovarajte o domu. Kartice za razgovor nude otvorene poticaje o kućama, kuhinjama, susjedima i praznicima, bez točnih odgovora.
3. Pustite glazbu koju vole. Nacionalni institut za starenje navodi umirujuću glazbu među načinima za smirivanje uznemirenosti. Pogledajte naše glazbene aktivnosti.
4. Popijte nešto ili grickajte. Glad i žeđ mogu izgledati kao nemir. Šalica čaja ili omiljena poslastica također je mali ritual boravka kod kuće.
5. Prošećite ili sjedite vani. Kretanje i dnevno svjetlo pomažu, osobito ranije tijekom dana.
6. Dajte im poznat posao. Slaganje rublja, razvrstavanje pribora ili zalijevanje biljaka može vratiti osjećaj da vode kućanstvo.
7. Sve usporite. Isključite televizor, smanjite buku i odsjaj te isprobajte zajedničku stanku za mirno disanje.

Ako jedna ideja ne upali, isprobajte drugu kasnije. I zajedničko tiho sjedenje dobar je ishod.

Provjerite uzrok koji se može popraviti

Alzheimerovo društvo predlaže da vodite kratku bilješku o tome kada se traženje javlja, primjerice prije obroka, nakon posjeta ili u sumrak. Obrasci olakšavaju planiranje unaprijed.

Je li u redu reći bijelu laž?

Ovo je prava rasprava, a obitelji koje brinu jedna o drugoj dolaze do različitih zaključaka. Alzheimerovo društvo kaže da nema jednog ispravnog odgovora: neistine mogu neke ljude učiniti sumnjičavijima, pa odlučite što je u najboljem interesu osobe i budite dosljedni. U Penn Memory Centeru stav suvoditeljice je da je istina zadana, a nježna neistina prihvatljiva samo kad osoba ne može obraditi određenu istinu, te da nikada ne smijete ismijavati njihovu stvarnost.

Mnogi njegovatelji pronalaze srednji put: prvo iskrenu utjehu i preusmjeravanje („Ostat ćemo ovdje večeras, a ja sam ovdje s Vama“), bez svađe oko toga gdje je dom.

Što ako se događa svako popodne ili večer?

Nemir koji počinje ili se pogoršava kasno popodne često se naziva sundowning. Nacionalni institut za starenje predlaže ustaljen raspored, dnevno sunčevo svjetlo i aktivnost, manje kasnih dremki te bez kofeina i alkohola kasno tijekom dana. Paljenje svjetala prije sumraka također može pomoći. Naš vodič o smirenim aktivnostima u kasno popodne ima više.

Čuvanje sigurnosti ako pokušaju otići

Stalno traženje da se ide kući može dovesti do lutanja. Alzheimerova udruga procjenjuje da će šest od deset osoba koje žive s demencijom lutati barem jednom.

Pripremite se unaprijed:

• Narukvicu ili medicinsku narukvicu s njihovim imenom i Vašim telefonskim brojem te oznake na odjeći. Nacionalni institut za starenje spominje MedicAlert i program Safe and Found Alzheimerove udruge, koji može biti naplatan.
• Zvono ili alarm na vratima te brave postavljene visoko ili nisko. Nikada ne zaključavajte osobu samu.
• Nedavnu fotografiju izbliza i popis mjesta na kojima bi mogli biti, poput bivšeg doma ili radnog mjesta.
• Obavijestite pouzdane susjede i ostavite im svoj broj.

Ako nestanu: odmah počnite tražiti. Alzheimerova udruga navodi da se mnogi ljudi pronađu unutar 1,5 milje. Ako ih niste pronašli u roku od 15 minuta, nazovite 112 i recite da osoba ima demenciju. Nazovite 112 odmah ako je netko u opasnosti.

Kada nazvati liječnika?

Nazovite njihova liječnika odmah ako traženje ili zbunjenost počnu naglo ili se znatno pogoršaju tijekom sati ili dana. Nacionalni institut za starenje navodi da nagla ili brza promjena u ponašanju, osobito nakon infekcije ili promjene lijeka, treba odmah provjeriti. Iznenadna zbunjenost može biti delirij, koji NHS navodi kao stanje koje zahtijeva hitnu pomoć; infekcije mokraćnog sustava čest su uzrok kod starijih osoba.

Korisno je spomenuti i stalan obrazac na sljedećem pregledu, jer bol, loše raspoloženje, problemi sa spavanjem ili nuspojave lijekova mogu sve imati ulogu.