Kada osoba s demencijom postane ljuta ili agresivna

Ljutnja može prerasti u vikanje, guranje ili udaranje, a to može biti zastrašujuće za sve oko osobe. Ponašanje nije nužno namjerno. Ne znači da osoba namjerava nekoga povrijediti. Najprije učinite situaciju sigurnijom, a zatim potražite što osoba možda treba.

Što učiniti kada ljutnja prijeđe u agresiju?

Prekinite zadatak, odmaknite se i upotrijebite miran, kratak izraz. Alzheimer’s Association savjetuje skrbnicima da se usredotoče na osjećaje, govore polako i smanje podražaje. Ako ste u neposrednoj opasnosti ili je netko ozlijeđen, sklonite se na sigurno i pozovite lokalne hitne službe.

• Zaustavite ono što se događa, ako možete. Ako kupanje, oblačenje, posjet ili neki drugi zadatak uznemiruje osobu, prekinite. Može pričekati, osim ako postoji neposredna potreba za sigurnošću ili zdravljem.
• Ostavite prostor. Odmaknite se i ostavite jasan put za izlazak svakome od vas. Nemojte je tjerati u kut, blokirati, stiskati niti iznenada dodirivati.
• Govorite tiho i kratko. Možete reći: „Vidim da ste uznemireni. Ostavit ću vam malo prostora.“ Nemojte se svađati, prijetiti niti tražiti objašnjenje.
• Udaljite druge ljude. Dijete, posjetitelj ili pomoćnik mogu otići u drugu prostoriju dok se osoba smiruje. Jedna mirna osoba koja govori može biti lakša od nekoliko ljudi koji pokušavaju pomoći istovremeno.
• Odmaknite se ako dođe do fizičkog nasilja. Sklonite se na sigurnije mjesto i zatražite pomoć druge osobe. Nemojte pokušavati svladati osobu.

Alzheimer’s Society preporučuje odmaknuti se, izbjegavati sputavanje ili iznenadni dodir te otići po pomoć ako dođe do fizičkog nasilja. Alzheimer’s Association također savjetuje da prvo zatražite dopuštenje, smanjite podražaje i ne stišćete ni ne sputavate osobu. Kada postoji neposredna opasnost, koristite broj hitne službe za vašu lokaciju; nemojte čekati da epizoda prođe ako netko može biti ozlijeđen.

Što može pridonositi ponašanju?

Može biti više čimbenika, a član obitelji ne može postaviti dijagnozu uzroka. Alzheimer’s Association navodi tjelesnu nelagodu, stres iz okoline i probleme u komunikaciji kao moguće pridonositelji.

Razmislite što se dogodilo neposredno prije promjene:

• Je li osoba bila umorna, gladna, žedna, prevruće ili prehladno, ili joj je bilo neugodno?
• Je li zadatak bio težak, žurnjav ili nepoznat? Je li netko nastavio nakon što je osoba pokazala nelagodu?
• Je li bilo glasnih zvukova, više ljudi koji istovremeno govore, nereda ili nepoznatog mjesta?
• Je li osoba teško vidjela ili čula što se događa?
• Je li se nedavno promijenio lijek, rutina, njegovatelj ili zdravstveno stanje?

Alzheimer’s Society predlaže traženje obrazaca i razmišljanje o tome kako je situacija izgledala iz perspektive osobe. Ova pitanja služe za promatranje, a ne kao dokaz da je neki od čimbenika uzrokovao ponašanje. Nemojte sami pokušavati pregledati, sputavati ili davati lijekove osobi.

Kako smanjiti vjerojatnost sljedeće epizode?

Iskoristite ono što ste primijetili kako biste prilagodili sljedeću interakciju. To može pomoći, ali ne može jamčiti da se ponašanje neće ponoviti. Mijenjajte jednu stvar odjednom kako bi bilo lakše uočiti je li se osoba bolje osjeća.

• Odaberite mirnije vrijeme. Ako zadatak često loše prođe kada je osoba umorna, pitajte bi li drugo vrijeme bilo bolje.
• Učinite okruženje lakšim. Isključite pozadinsku buku, smanjite broj ljudi u sobi i pripremite sve što trebate prije početka.
• Objasnite jedan korak i pričekajte. Približite se spreda, recite što radite, pitajte prije pomaganja i ostavite vremena da osoba odgovori.
• Stanite na znakove nelagode. Odbijanje, odmicanje, napeto lice ili glasniji glas mogu biti znak da trebate stati. Nemojte dovršavanje zadatka smatrati važnijim od udobnosti.
• Podijelite jednostavan plan. Ako se o osobi brine više ljudi, dogovorite se koji su znakovi da treba stati, koju smirujuću rečenicu koristiti i koga zvati ako se obrazac promijeni.

Za ideje vezane uz pojedine zadatke pogledajte naše vodiče o kupanju i oblačenju. Vodič o komunikaciji pokriva načine govorenja i slušanja bez dodatnog pritiska.

Što mogu učiniti nakon što se situacija smiri?

Ponudite utjehu i vratite se poznatoj, lako dostupnoj aktivnosti, ako to osoba želi. Nemojte grditi, kriviti niti kažnjavati. Alzheimer’s Society napominje da se osoba može i dalje osjećati uznemireno nakon što ponašanje prođe, čak i ako se ne sjeća što se dogodilo.

Ako želite razumjeti obrazac, napravite kratku privatnu bilješku o tome što se dogodilo neposredno prije, što ste primijetili, koliko je trajalo i što je pomoglo. Bilješku držite činjeničnom i po potrebi je podijelite s timom koji skrbi o osobi. Izbjegavajte snimanje osobe ili dijeljenje privatnih podataka bez dopuštenja.

Ako zadatak često vodi do nelagode, promijenite vrijeme ili pristup ili zamolite drugu pouzdanu osobu da pomogne. Odbijanje možete prihvatiti i pokušati kasnije. Naš vodič o tome što učiniti kada netko kaže ne nudi više načina da stanete bez pritiska.

Kada potražiti liječničku pomoć?

Javite se liječniku osobe zbog nove, iznenadne, ponavljajuće ili sve gore agresije. Alzheimer’s Association savjetuje liječnički pregled kod promjena u ponašanju, osobito kada se pojave naglo. Bol, bolest, san, okruženje i lijekovi mogu zahtijevati provjeru. Kliničar može procijeniti situaciju osobe.

Potražite hitnu liječničku pomoć u vašem mjestu ako osoba naglo postane zbunjena, ozlijeđena ili se čini ozbiljno bolesnom. Ako ste vi ili netko drugi u neposrednoj opasnosti, obratite se lokalnim hitnim službama. Ne čekajte da prikupite bilješke ili pokušate sami odrediti uzrok.

I vaša sigurnost je važna. Recite pouzdanom članu obitelji, kliničaru ili lokalnoj službi za podršku oboljelima od demencije ako se epizode ponavljaju ili se bojite. Zatražite plan koji štiti i osobu i ljude oko nje. Zaslužujete pomoć; nosite se s ovim sami nije obveza.