Podrška osobi s demencijom koja živi sama

Život sam sam po sebi ne pokazuje koliko je pomoći osobi potrebno. Alzheimer’s Association navodi da mnogi ljudi s Alzheimerovom bolešću nastavljaju živjeti samostalno, osobito u ranoj fazi, uz jednostavna prilagođavanja, sigurnosne mjere i podršku drugih. Korisno pitanje je konkretnije: što ova osoba želi nastaviti raditi i što bi te zadatke olakšalo?

Počnite taj razgovor kad imate vremena i nema neposrednog problema za rješavanje. Pitajte što joj je ugodno, koje su rutine važne i kakvu bi pomoć rado prihvatila. Plan koji se napravi zajedno s njom vjerojatnije će odgovarati njezinom životu nego popis zadataka složen prema tuđim brigama.

Što može olakšati svakodnevni život?

Koristite nekoliko poznatih pomagala koja odgovaraju rutinama osobe. Alzheimer’s Association preporučuje praktična pomagala, poput kalendara, popisa i podsjetnika za svakodnevne potrebe.

• Odaberite jedno mjesto za nužne predmete. Ključeve, naočale, novčanik i telefon držite na dogovorenom mjestu. Pladanj kraj vrata ili označena polica može olakšati rutinu.
• Koristite jedan kalendar ili sustav podsjetnika. Izaberite zidni kalendar, ploču, papirnati dnevnik ili kalendar na telefonu koji osoba već rado koristi. Termine i redovite aktivnosti držite na jednom mjestu, a ne raspršene po više aplikacija i bilješki.
• Učinite rutine vidljivima. Ako se zadatak često zaboravlja, napišite kratku bilješku ili stavite predmet potreban za njega na poznato mjesto. Koraci neka budu kratki i zajedno ih preispitajte ako prestanu pomagati.
• Učinite redovite poslove predvidljivima. Redovita dostava namirnica, posjet za kućanske poslove ili dogovoreni obroci mogu smanjiti broj odluka koje osoba mora sama donositi.

Naš vodič o dnevnim rutinama donosi jednostavne načine da dan ostane poznat, a ne krut. Cilj je podržati izbore osobe, a ne popuniti svaki sat.

Kako obitelj i prijatelji mogu korisno pomoći?

Dogovorite mali broj redovitih kontakata. Kratak posjet ili poziv u poznato vrijeme može biti korisniji od više ljudi koji se javljaju nasumično. Pitajte osobu koga želi uključiti i što može svaka osoba učiniti.

Ponudite konkretnu pomoć. „Bi li ti pomoglo da ti u četvrtak donesem namirnice?“ lakše je prihvatiti nego „Javi mi ako ti nešto treba“. Pouzdana osoba može pomoći oko kupovine, prijevoza, obroka, računa ili kalendara termina. Alzheimer’s Association predlaže organiziranje pomoći za kućanske poslove, obroke, prijevoz i podsjetnike za lijekove kad se te potrebe pojave.

Ako pomaže više ljudi, dogovorite tko će se brinuti za koji zadatak i kako će prenositi važne novosti. Informacije ograničite na ljude koje je osoba odabrala, osim kad hitna sigurnosna briga zahtijeva trenutačnu pomoć. Ako živite daleko, pogledajte naš vodič o skrbi na daljinu o načinima koordinacije s ljudima koje osoba odabere. Vodič o komunikaciji sadrži više o razgovoru o podršci, a da on ne postane test.

Kako osoba može ostati povezana dok živi sama?

Odaberite aktivnosti i kontakte koji osobi donose radost. To može biti tjedni poziv, posjet susjeda, zajednički obrok u zajednici, poznati klub ili šetnja s osobom u koju ima povjerenja. Pitajte je koje su mogućnosti prihvatljive; nemojte pretpostavljati da su više posjetitelja ili grupa uvijek bolji.

Redovito društveno druženje može tjedan učiniti prepoznatljivijim i dati osobi nešto čemu se veseli. Ako je odlazak na aktivnost sve teži, razmislite o pozivu, prijevozu od pouzdane osobe ili manjem događaju bliže kući. Naš vodič o društvenim vezama sadrži načine održavanja kontakta bez pritiska.

Kako primijetiti da se plan treba promijeniti?

Ne postoji jedan popis koji odlučuje može li netko živjeti sam. Umjesto toga pazite na konkretne promjene u svakodnevnom životu: zadatak koji je osoba ranije mirno obavljala sada uzrokuje ponovljene teškoće, obroci se propuštaju, termini se gube ili kaže da je neki posao postao teži.

Pitajte osobu što je primijetila. Ponudite jednu praktičnu promjenu i provjerite pomaže li. Ako se ponavljaju brige oko obroka, lijekova, financija, kretanja ili sigurnosti doma, pitajte osobu bi li razgovarala s liječnikom ili stručnjakom za socijalnu skrb. Formalna procjena može pomoći u utvrđivanju mogućnosti podrške; ne zahtijeva da osoba prihvati svaki prijedlog.

Ako je osoba neodlučna prema pomoći, počnite s malim koracima. Možda će radije prihvatiti tjednu dostavu namirnica nego njegovatelja u kući, ili pomoć oko papirologije, ali ne i osobnu njegu. Uključite je u odabir osobe koja će pomagati i u dogovor o terminima posjeta. Vodič o sigurnosti doma obuhvaća promjene prostorije po prostoriju kad se briga odnosi na sam dom.

Što ako osoba ne želi pomoć?

Saslušajte razlog prije nego što ponudite drugi plan. Može se brinuti zbog privatnosti, troška, gubitka kontrole ili toga da u domu bude nepoznata osoba. Pitajte kakva bi pomoć bila prihvatljiva, a zatim provjerite funkcionira li kratko probno razdoblje. Neki ljudi radije prihvaćaju podsjetnik ili zajednički zadatak; drugi žele podršku jedne pouzdane osobe umjesto nove usluge.

Izbjegavajte da provjere postanu testovi. Poziv može biti razgovor, a ne popis pitanja je li osoba jela, uzela lijek ili se sjetila termina. Ako postoji neposredna opasnost, obratite se lokalnim hitnim službama. Za trajne brige ostavite osobu u razgovoru i zatražite savjet od njezina tima za skrb ili lokalne službe podrške.

Život sam može se nastaviti i uz promjenjivu kombinaciju rutina, odnosa i praktične pomoći. Preispitajte plan s osobom, zadržite ono što je korisno i prilagodite dijelove koji više ne odgovaraju.